PREGLED RAZVOJA U DJELOVANJA ŠKOLE ZA ODGAJATELJE U ZAGREBU 1945. - 1977.

 ŠKOLA ZA ODGAJATELJE U ZAGREBU – 1945.-1977.

RASADIŠTE ODGAJATELJA I PEDAGOŠKIH IDEJA

Pregled razvoja i djelovanja Škole za odgajatelje u Zagrebu od 1945. do 1977. godine

UVODNA RAZMATRANJA

     Gimnazija Tituša Brezovačkog u Zagrebu škola je dugačke prošlosti. Osnovana je 1991. godine transformacijom Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović u Zagrebu koji je bilo slijednik Škole za odgajatelje u Zagrebu. Godine 1945. započela je raditi Socijalno-pedagoška škola u Zagrebu kao kadrovska škola Ministarstva socijalne politike Narodne Republike Hrvatske. Već početkom 1946. godine škola je dobila novi naziv – Škola za odgajatelje i pod tim nazivom djeluje, kao dio Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske, do rujna 1949. godine. U skladu s promjenama u sustavu odgoja i obrazovanja Škola za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske u studenom 1949. godine transformirala se i  počela djelovati kao dio Ministarstva prosvjete NR Hrvatske.

RAZDOBLJA U RAZVOJU ŠKOLE ZA ODGAJATELJE U ZAGREBU

    Škola za odgajatelje u Zagrebu tijekom svog razvoja i djelovanja prošla je kroz više faza. U srpnju 1945. godine osnovana je Socijalno-pedagoška škola. Već u siječnju 1946. godine ta je škola prerasla u Školu za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske koja djeluje kao dio sustava socijalne politike do kolovoza 1949. godine. U studenom 1949. godine osnovana je Škola za odgajatelje kao dio sustava odgoja i obrazovanja koja je djelovala zaključno s školskom godinom 1976/77.

SOCIJALNO-PEDAGOŠKA ŠKOLA / ŠKOLA ZA ODGAJATELJE MINISTARSTVA SOCIJALNE POLITIKE NR HRVATSKE U ZAGREBU (1945.-1949.)

     Da bi se dobio odgovarajući stručni odgajateljski kadar koji je u praksi bio deficitaran Ministarstvo socijalne politike NR Hrvatske u srpnju 1945. godine osnovalo je Socijalno-pedagošku školu sa sjedištem u Zagrebu. Već u siječnju 1946. godine škola je prerasla je u Školu za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske. Pod tim je nazivom škola djelovala sve do kolovoza 1949. godine i u tom razdoblju, putem različitih tečaja, osposobljavala prvi stručni kadar da potrebe dječjih domova, predškolskih ustanova, učeničkih domova i ostalih dječjih ustanova. „Programe za takve tečajeve izradio je Komitet za škole i nauku DFJ i dostavio svim resornim ministarstvima, tako da se odgajateljski kadar osposobljavao na jedinstvenoj pedagoškoj i didaktičko-metodičkoj osnovi“ (Ogrizović, 1989: 121). Škola za odgajatelje primarno je osposobljavala odgajatelje za rad s predškolskom djecom u tadašnjim obdaništima i domovima za djecu a pored toga osposobljavala je i odgajatelje školske djece u dječjim, đačkim i šegrtskim domovima, pionirske rukovodioce te referente za rad u različiti socijalnim službama za djecu (usp. Skala, 1948: 538-539). Pri Školi za odgajatelje dvije školske godine organizirano je i bifurkacijsko obrazovanje odgajatelja predškolske djece a osim toga bio je organiziran i savezni tečaj za buduće nastavnike škola za odgajatelje.

       Školovanje na tečajevima za odgajatelje bilo je različitog trajanja (četiri, pet, sedam, osam ili deset mjeseci) a prema svom karakteru tečajevi se mogu podijelili na: osnovne, dopunske, jednogodišnje i dr. „Na tečajeve za odgajatelje primaju se, prema uputama Školskog odsjeka Ministarstva socijalne politike, kandidati koji imaju najmanje 4 razreda srednje škole i koji su navršili 18 godina. Oni su, između ostalog, preuzimali obavezu da će poslije završenog tečaja raditi kao odgajatelji u dječjim ustanovama“ (Lipovac, 1985: 179). Specifičnost je tečajnog obrazovanja u tome što je nastava kraćeg trajanja da bi se polaznici što prije osposobili za praksu.

        Škola za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske djelovala je u posebno opremljenoj zgradi u Ulici V. Mošinskog 49. Uz Školu je bio formiran učenički dom za smještaj polaznika (poznat pod nazivom „internat za kadrove socijalne politike“ smješten u Nazorovoj 51) te dječji dom - vježbaonica. „U cilju što boljeg osposobljavanja odgojiteljskog kadra Ministarstvo socijalne politike uredilo je u 1946. godini za vježbaonice dva uzorna dječja doma. Za osposobljavanje odgajatelja dalo je Ministarstvo prevesti najpotrebnije školske udžbenike i priručnu pedagošku literaturu, snabdjelo je đačku i nastavničku knjižnicu, uredilo radionicu za politehničke radove s djecom i t. d.“

       Škola za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske odigrala je u prvim poratnim godinama veliku ulogu u obrazovanju različitih profila odgajatelja i drugih kadrova za potrebe ustanova za odgoj i smještaj djece. Osim toga Škola za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske bila je i poligon za uvježbavanje različitih pedagoških novina u sustavu predškolskog odgoja. Nastavnici Škole svojim predanim radom otvorili su put jednom posve novom shvaćanju predškolskog odgoja koji nije više nije bio u funkciji zbrinjavanja djece dok su roditelji zaposleni već u funkciji cjelovitog odgoja djece predškolske dobi.

 ŠKOLA ZA ODGAJATELJE U ZAGREBU

(1949.-1977.)

    Škola za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske u razdoblju od 1945. do 1949. godine osposobila je putem različitih tečajeva tek manji dio stručnog osoblja što nikako nije moglo zadovoljiti potrebe prakse. Postupno se počinje uviđati da različite ustanove za djecu predškolske dobi imaju prije svega odgojni karakter, a ne socijalno-zaštitni karakter kako se do tada smatralo. U prosincu 1948. godine Ministarstvo prosvjete NR Hrvatske donijelo je okružnicu koju je uputilo tijelima lokalne vlasti sa zadaćom da sve ustanove za djecu predškolske dobi pređu u nadležnost prosvjetnih organa vlasti.  Iako se ideja o potrebi osnivanja takve škole javila već 1946. godine (usp. Marinić, 1946: 83, Bresler, 1946: 84), put do realizacije te ideje nije bio nimalo lagan. Nadležna tijela poduzela su sljedeće korake u cilju osnivanja nove škole za odgajatelje predškolske djece: održan je tečaj za buduće nastavnike takvih škola, izvršena je promidžba odgajateljske škole među učenicima te je izrađena nova uredba i u skladu s tim nastavni plan i program za redovitu školu u trajanju od četiri školske godine.

Škola za odgajatelje u Zagrebu osnovana je 15. studenog 1949. godine. U šk. god. 1949/50. Škola za odgajatelje djelovala je u Medulićevoj 33, u istoj zgradi u kojoj je djelovala i Učiteljska škola u Zagrebu. Krajem 1950. godine Škola za odgajatelje bila je preseljena u Habdelićevu 1 gdje je djelovala sve do kraja svog postojanja.

       Vlada Narodne Republike Hrvatske, na prijedlog ministra prosvjete, a na osnovu članka 80. stava 2. Ustava Narodne Republike Hrvatske donijela je 12. listopada 1949. godine Uredbu o Školama za odgojitelje predškolske djece.   

Članak prvi Uredbe definira karakter Škole: „Škole za odgojitelje predškolske djece su srednje stručne škole pod neposrednim rukovodstvom Ministarstva prosvjete“. Članak drugi definira zadaću Škole: „Zadatak škole za odgojitelje predškolske djece je da spremaju kadrove odgojitelja za odgoj predškolske djece u dječjim vrtićima, domovima, igralištima i drugim predškolskim ustanovama“. Člankom tri definirani su uvjeti upisa u Školu: „U škole za odgojitelje predškolske djece mogu se upisati učenici koji ispunjavaju slijedeće uvjete: a) da su s uspjehom položili niži tečajni ispit i b) da su tjelesno zdravi i sposobni za vršenje službe odgojitelja“. Člankom četiri definirano je trajanje obrazovanja: „Školovanje u školama za odgojitelje predškolske djece traje četiri godine. U školama nema privatnih učenika ni privatnih ispita“. Uredba je predvidjela i mogućnost nastavka obrazovanja za učenike koji su završili škole (članak pet): „Svršeni učenici škola za odgojitelja mogu nastaviti školovanje na višoj pedagoškoj školi uz odobrenje ministra prosvjete ili na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uz odobrenje ministra prosvjete i predsjednika Komiteta za naučne ustanove, Sveučilište i visoke škole“.

       Škola za odgajatelja u Zagrebu, osnovana 15. studenog 1949. godine djelovala je do školske godine 1976/77. U skladu s tadašnjom reformom srednjeg obrazovanja Škola za odgajatelje u Zagrebu, transformirana je u Pedagoški obrazovni centar Bogdan Ogrizović i nastavila djelatnost na obrazovanju suradnika u predškolskom odgoju.      

      Unutar djelovanja Škole za odgajatelje mogu se identificirati tri razdoblja u njenom razvoju. Svako od tih razdoblja obilježeno je jednim nastavnim planom i programom Škole. Prvo razdoblje obilježeno je primjenom prvog nastavnog plana i programa (razdoblje od šk. god. 1949/50. do 1954/55), sljedeće razdoblje vezano je uz primjenu drugog nastavnog plana i programa (od šk. god. 1955/56. do 1963/64) a posljednje razdoblje vezano je uz primjenu trećeg nastavnog plana i programa (od šk. god. 1964/65. do prestanka rada škole šk. god. 1976/77. godine). 

 Razdoblje od šk. god. 1949/50. do šk. god. 1954/55. 

U šk. god. 1949/50. Prema dostupnim podacima, Škola za odgajatelje u prvoj školskoj godini imala je ukupno 158 učenika u četiri razredna odjela. U prvi razred primljeni su učenici redovnim putem, u drugi i treći razred uključeni su učenici koji su se prijavili na natječaj kojeg je dostavilo ministarstvo svim učiteljskim školama, dok su u četvrti razred bili uključeni učenici koji su u prethodnoj školskoj godini pohađali treći razred pri Školi za odgajatelje. 

Razdoblje od šk. god. 1955/56. do šk. god. 1963/64.

   Školske godine 1955/56. stupio je na snagu novi nastavni plan i program škole za odgajatelje. Ovaj nastavni plan i program nastao je na osnovu iskustava stečenih s prvim nastavnim planom i programom za obrazovanje odgajatelja. I u ovom nastavnom planu i programu predmeti su podijeljeni u dvije skupine: predmeti općeobrazovnog karaktera i predmeti stručno-pedagoškog karaktera.

Razdoblje od šk. god. 1964/65. do šk. god. 1976/77.

       Školske godine 1964/65. stupio je na snagu novi nastavni plan i program Škole za odgajatelje. Izradila ga je radna grupa ekipirana od nastavnika Škole za odgajatelje u Zagrebu. U odnosu na prethodni nastavni plan i program značio je veliki korak naprijed. Predvidio je da školovanje odgajatelja i dalje traje četiri školske godine. Nastavni plan i program predvidio je i praktikum za prirodnu skupinu predmeta. Osim toga predviđeno je da nastava u četvrtom razredu traje kraće (29 tjedana a ne 35 kao inače) zbog realizacije stručne prakse. Predmeti zastupljeni u nastavnom planu i programu su sljedeći:

 predmeti općeobrazovnog karaktera: Hrvatskosrpski jezik i književnost, Strani jezik, Historija, Društveno i političko uređenje SFRJ, Geografija, Biologija, Matematika, Fizika, Kemija, Filozofija sa sociologijom, Tjelesni odgoj, Predvojnička obuka;

predmeti stručnog karaktera: Likovni odgoj, Muzički odgoj, Tehnički odgoj, Higijena;

predmeti pedagoško-psihološkog karaktera: Psihologija, Predškolska pedagogija s osnovama opće pedagogije, Metodika odgojnog rada.

   U znak sjećanju na Tatjanu Marinić, istaknutu pedagošku i socijalnu djelatnicu i nekadašnju upraviteljicu, Škola za odgajatelje dobila je ime 1966. godine Škola za odgajatelje „Tatjana Marinić“. Pod tim je nazivom Škola je djelovala do 1977. godine.

           Nastavni plan i program Škole za odgajatelje bio je upotrebi do šk. god. 1976/77. godine odnosno do prestanka rada škole. Godine 1977. provedena je reforma srednjeg obrazovanja a u sklopu te reforme došlo je do integracije Škole za odgajatelje, V. i XI. gimnazije u ustanovu pod nazivom Pedagoški obrazovni centar Bogdan Ogrizović. U okviru tog srednjoškolskog centra obrazovali su se kadrovi u odgojnoj-obrazovnoj struci (suradnici u predškolskom odgoju i suradnici u nastavi). Radna jedinica Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović u Habdelićevoj ulici realizirajući program suradnika u predškolskom odgoju ostvarila je na taj način kontinuitet u obrazovanju odgajatelja predškolske djece.

 PEDAGOŠKI CENTAR PRI  ŠKOLI ZA ODGAJATELJE

       Pri Školi za odgajatelje u Zagrebu u studenom 1957. godine osnovan je Pedagoški centar. To je bio centar za stručno usavršavanje odgajatelja. Pedagoškim centrom su rukovodili nastavnici pedagoške grupe predmeta iz Škole za odgajatelje, odgajatelji dječjeg vrtića – vježbaonice, inspektori za predškolski odgoj Savjet za prosvjetu NR Hrvatske te predstavnici Udruženja odgajatelja NR Hrvatske. Osnovna djelatnost Pedagoškog centra bila je održavanje različitih seminara i tečaja za stručno usavršavanje odgajatelja. Pedagoški centar postojao je do početka šezdesetih godina kada je njegova djelatnost prešla u nadležnost Zavoda za unapređivanje školstva SR Hrvatske.      

IZDAVAČKA DJELATNOST  ŠKOLE ZA ODGAJATELJE

   Škola za odgajatelje u Zagrebu, za potrebe svojih učenika ali i šire pedagoške javnosti, izdala je u vlastitoj nakladi tri skripte sredinom šezdesetih godina. U tom je razdoblju bilo pomanjkanje odgovarajuće stručne literature te se na taj način popunila praznina koja su osjećale generacije učenika te škole kao i odgajatelji iz prakse. Izdane su tri skripte, svaka od njih u dva izdanja. To su sljedeće skripte:

Aurelija Ivanković (1965), Fizički odgoj predškolskog uzrasta, Škola za odgajatelje, Zagreb.

Višnja Manasteriotti (1965). Muzički odgoj djece predškolskog uzrasta, Škola za odgajatelje, Zagreb.

Milena Roller (1966), Programsko-metodska uputstva za upoznavanje predškolske djece s prirodom i društvom, Škola za odgajatelje, Zagreb.

PODACI O RAVNATELJIMA ŠKOLE ZA ODGAJATELJE

Tatjana Marinić (1897.-1966.), učiteljica, dužnost upraviteljice Socijalno-pedagoške škole obnašala je od osnivanja škole 1945. do transformacije u Školu za odgajatelje (siječanj 1946. godine). Prije rata radila je kao učiteljica i upraviteljica Škole za nastavnice malih škola u Rudama (1939.-1943. godine). Istaknuta reformatorica predškolskog odgoja Nakon rata načelnica Odjela za dječju zaštitu Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske, nastavnica na prvim tečajevima za odgajatelje i suradnica brojnih domaćih i stranih udruženja i organizacija.

Staša Jelić (1911.-1976.), učiteljica, dužnost upraviteljice Škole za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske obnašala je od 1946. do 1949. godine. U studenom 1949. godine imenovana je privremenom upraviteljicom Škole za odgajatelje i tu je dužnost obnašala do veljače 1950. godine. Istaknuta reformatorica predškolskog odgoja, nastavnica na prvim tečajevima za odgajatelje i suradnica brojnih domaćih i stranih udruženja i organizacije.

Dora Vinski (1913.-1995.), profesorica pedagogije i psihologije, dužnost upraviteljica Škole za odgajatelje obnašala je tijekom 1950. godine. Godine 1950. zaposlila se u Institutu za profesionalnu orijentaciju gdje je ostvarila zapaženu radnu karijeru. Značajna za razvoj suvremene profesionalne orijentacije u našoj zemlji.

Frida Godlar (1909.-1985.), profesorica hrvatskog jezika, dužnost direktorice Škole za odgajatelje obnašala je od 1950. do 1952. godine. Prije drugog svjetskog rata radila je kao profesorica u više srednjih škola. Po završetku drugog svjetskog rata radila je u Ministarstvu prosvjete NR Hrvatske u referadi za vanškolski odgoj kao inspektor za đačke domove. Godine 1946. objavila je knjigu Priručnik za rad u đačkim domovima što je ujedno prvi objavljeni priručnik iz domske pedagogijeu našoj zemlji.

Ilija Plavljanić (1900.-1983.), profesor geografije, dužnost direktora Škole za odgajatelje obnašao je od 1952. do. 1962. godine. Studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu diplomirao je 1926. godine a studij na Visokoj  pedagoškoj školi u Zagrebu diplomirao je 1928. godine (struka: geografija i prirodopis). Prije drugog svjetskog rata radio je kao učitelj i profesor. Nakon drugog svjetskog rata bio je direktor Učiteljske škole u Petrinji i Karlovcu. U Školi za odgajatelje predavao je geografiju i ustav FNRJ. Nakon odlaska u mirovinu honorarno je radio na Pedagoškoj akademiji u Petrinji.

Milan Tepurić (1926.), profesor geografije, dužnost direktora  Škole za odgajatelje obnašao je od 1962. do. 1977. godine. Nakon prestanka rada Škole za odgajatelje bio je direktor Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović u Zagrebu.

PODACI O NASTAVNICIMA ŠKOLE ZA ODGAJATELJE

ZNAČAJNIMA ZA TEORIJU I PRAKSU ODGOJA I OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

       Napomena: Na stranicama koje slijede donosi se pregled nastavne i stručne djelatnosti pojedinih nastavnika Škole za odgajatelje u Zagrebu zaslužnih za razvoj teorije i prakse odgoja i obrazovanja. Kao kriterij za uvrštavanje nastavnika poslužila nam je njihova publicistička djelatnost, sudjelovanja na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu odnosno njihova prisutnost u društvenom i pedagoškom životu. Prikazani su nastavnici koji su čitav radni vijek proveli u Školi za odgajatelje, ali i oni koji su u ovoj školi djelovali svega nekoliko godina.

Tatjana Marinić (1897.- 1966.),

upisala se u Učiteljsku školu u Zagrebu - koju je završila 1919. godine

Prvo učiteljsko mjesto dobila je u selu Poljanskoj kraj Požege.

Nakon toga premještena je u selo Šupljak kraj Subotice i kasnije u Kutinu

premještaj u Geofizički zavod u Zagrebu - u to vrijeme zaljubljuje se u Antuna Branka Šimića, istaknutog hrvatskog pjesnika, koji joj posvećuje brojne stihove.

godine 1932. otpuštena je iz državne službe i odlazi u Beč gdje polazi predavanja Freuda, Buhlera i dr. Nakon toga odlazi u Sovjetski savez

1934. vraća se u zemlju. Uspostavom Banovine Hrvatske zaposlila se u Savjetu za narodno zdravlje i socijalnu politiku

u selu Rude kraj Samobora osniva Školu za nastavnice malih škola u kojoj je djelovala kao nastavnica i upraviteljica.

Kao aktivna sudionica antifašističkog pokreta djelovala je u Odjelu za socijalnu skrb ZAVNOH-a.

Po završetku rata nastavila je raditi kao načelnica Odjela za dječju zaštitu Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske.

U Školi za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske radila je od osnivanja škole do 1947. godine. U tom je razdoblju kraće vrijeme obnašala i dužnost upraviteljice Škole.

Bila je inicijatorica i predavač na tečaju za buduće nastavnike Škola za odgajatelje (Zagreb 1948.).

Godine 1949. prelazi na rad u Odjeljenje za predškolski odgoj Ministarstva prosvjete, nauke i kulture FNR Jugoslavije u Beograd.

Sudjelovala je u radu Svjetske organizacije za predškolski odgoj – OMEP. Obnašala je dužnost predsjednice Nacionalnog komiteta za OMEP.

Za svoj rad primila je različita društvena priznanja i nagrade: Priznanje povodom desete godišnjice Saveza društava Naša djeca Hrvatske (1960) te više državnih odlikovanja.

Svojim velikim stručno-pedagoškim i socijalni radom znatno je utjecala na razvoj teorije i prakse predškolskog odgoja kao, obrazovanja odgojitelja te sustav socijalne zaštite djece u Hrvatskoj te se svrstala u red najistaknutijih teoretičara i praktičara predškolskog odgoja u našoj zemlji.

Stanka Fučkar (1908.-1992), osnovnu i srednju učiteljsku školu završila je u Zagrebu.

Stručno se usavršavala u inozemstvu.

Neko je vrijeme bila upraviteljica dječjeg skloništa (kako su se tada nazivali dječji vrtići).

Školske godine 1949./50. Zasnovala je stalni radni odnos u Školi za odgajatelje u Zagrebu. U istoj Školi radila je do 1960. godine.

Predavala je različite predmete: Muzički odgoj (s metodikom), sviranje (glasovir) i Predškolski odgoj s praktičnim vježbama.

Sudjelovala je u izradi nastavnog plana i programa muzičkog odgoja s metodikom za potrebe Škole za odgajatelje te muzičkog odgoja za dječje vrtiće (oba programa donesena su 1950. godine na Saveznom savjetovanju nastavnika Škola za odgajatelje iz čitave Jugoslavije).

Godine 1960. zaposlila  se kao glazbeni suradnik u dječjem vrtiću Budućnost u Zagrebu i tu ostala do odlaska u mirovinu.

Svojim radom znatno je utjecala na razvoj predškolskog odgoja te obrazovanja odgajatelja predškolske djece u Hrvatskoj.

Ljerka Premužić (1909. – 1992.)

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je studij narodnog jezika i književnosti.

Radila je kao profesorica u više zagrebačkih srednjih škola.

U Školi za odgajatelje u Zagrebu predavala je Hrvatski ili srpski jezik te Dječju književnost s kulturom riječi.

Priredila je više zbirki književnih djela za djecu (izbori dječjih priča, narodnih pripovijetki, bajki, igrokaza i zagonetki za djecu predškolske dobi).

Sastavila ja skriptu Repetitorij jugoslavenskih književnosti koja je doživjela više izdanje. Promovirana je u zvanje pedagoške savjetnice (1962.).

Staša Jelić (1911.-1976.)

Stručno se usavršavala u inozemstvu. Promovirana je u zvanje pedagoške savjetnice.

Bila je suradnica Škole za nastavnice malih škola u Rudama od 1939. do 1944. godine.

U Školi za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske djelovala je od 1945. do  1949. Godine kao nastavnica i upraviteljica.  Početkom školske godine 1949./50. osnovana je Škola za odgajatelje Ministarstva prosvjete NR Hrvatske u kojoj je radila do odlaska u mirovinu 1968. godine.

Na samom početku djelovanje Škole bila je i njena privremena upraviteljica (do siječnja 1950. godine).

Sudjelovala je u izradi nastavnih planova i programa Škola za odgajatelja.

Sudjelovala je u radu Svjetske organizacije za predškolski odgoj – OMEP te Unije za zaštitu djece - UIPE.

Bila je glavna urednica časopisa Predškolsko dete (1950.-1967.), prvog specijaliziranog časopisa za područje predškolskog odgoja. Zapažen je njen publicistički rad. Objavila je nekoliko stručnih knjiga.

Autorica je scenarija prvih emisija za djecu predškolske dobi – TV vrtića.

Pod njenim rukovodstvom izrađena je prva didaktička oprema za naše dječje vrtiće.

Za svoj rad primila je različita društvena priznanja i nagrade.

Svojim velikim stručno-pedagoškim i nastavnim radom znatno je utjecala na razvoj teorije i prakse predškolskog odgoja kao i obrazovanja odgojitelja u Hrvatskoj te se svrstala u red prvih pedagoga koji su se sustavno bavili posve novim područjem pedagoške teorije i prakse – područjem predškolskog odgoja.

Njenim imenom nazvana je nagrada koja se dodjeljivala pojedincima i ustanovama za postignuća u teoriji i praksi predškolskog odgoja u Hrvatskoj.

Višnja Manasteriotti (1917. – 1983.),

- Po završetku gimnazije upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu – studij narodnog jezika i književnosti. Istovremeno je studirala i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu - smjer orgulje.

- 1945. počinje raditi kao profesorica hrvatskog ili srpskog jezika i pjevanja na talijanskoj gimnaziji u Puli i to ostaje do 1951. godine.

- Muzička škola u Puli kao nastavnica klavira (1951.-1952.)

- Vojno-pomorska strojarsku akademiju - do 1953. godine

1953. Odjel za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora grada Zagreba, inspektorica za glazbene škole.

Godine 1955. prelazi na rad u Školu za ritmiku u ples u Zagrebu.

Od 1960. do 1975. radila je kao profesorica Škole za odgajatelje u Zagrebu. U Školi za odgajatelje predaje: Muzički odgoj, Glasovir te Metodiku muzičkog odgoja s praktičnim vježbama.

Godine 1975. izabrana je direktoricu Osnovne muzičke škole Josip Slavenski i tu ostaje do odlaska u mirovinu 1979. godine.

Sudjelovala je u izradi nastavnog plana i programa za odgojiteljsku školu koji je u upotrebi od šk. god. 1964./65. godine te prvog programa odgojno-obrazovnog rada za dječje vrtiće (1967.) koji je nakon eksperimentalne primjene u trogodišnjem trajanju postao obvezan (1971.) za sve dječje vrtiće u Hrvatskoj ali i u tadašnjoj Jugoslaviji.

Svojim teorijskim i praktičnim radom na području metodike znatno je unaprijedila područje glazbenog izražavanja i stvaranja djece predškolske dobi te na taj način doprinijela razvoju predškolskog odgoja u Hrvatskoj.

Milena Roller-Halačev rođena 1920. godine

- osnovnu školu u Đurmancu završila je 1931. godine

- Maturirala je 1940. godine u Državnoj učiteljskoj domaćinskoj školi u Prokuplju.

- Od 1945. do 1947. godine radila je kao učiteljica u Glini, Cerni – općina Vinkovci i Velikom Bukovcu – općina Varaždin.

- radila u Ministarstvu socijalnog staranja NR Hrvatske.

- Studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1955. godine.

- dvije je godine radila u zagrebačkom Dječjem centru „Marijan Čavić“, a zatim do umirovljenja 1982. u Školi za odgajatelje u Zagrebu koja je kasnije prerasla u Pedagoški obrazovni centar „Bogdan Ogrizović“.

- Školske godine 1981./82. i 1982./83. radila je u dopunskom radnom odnosu u Odsjeku za predškolski odgoj OOUR-a Pedagogijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

- Obogatila je nacionalnu pedagogijsku baštinu, otvorila put jednom novom shvaćanju koncepcije predškolskog odgoja te zaslužila počasno mjesto među hrvatskim pedagozima - teoretičarima i praktičarima predškolskog odgoja.

Zdenka Vegar rođena je 1921. godine.

1946. diplomirala je studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Honorarni radni odnos u Školi za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske zasnovala je početkom 1947. godine. U istoj školi ostaje do početka šk. god. 1949./50. kada radni odnos zasniva u Školi za odgajatelje u Zagrebu gdje ostaje do odlaska u mirovinu 1976. godine.

U Školi za odgajatelje predavala je različite pedagoško-psihološke predmete: opću pedagogiju, povijest pedagogije, psihologiju i metodiku rada u dječjem domu s praktičnim vježbama.

Sudjelovala je u izradi nastavnih planova i programa srednje škole za odgajatelje (1949., 1955. i 1963. godine).

Za svoj nastavni i stručno-pedagoški rad dobitnica je više priznanja: nagrada Ivan Filipović za unapređivanje rada u srednjim školama (1976.) i dr.

Svojim velikim stručno-pedagoškim i nastavnim radom znatno je utjecala na razvoj teorije i prakse predškolskog odgoja kao i obrazovanja odgojitelja u Hrvatskoj te se svrstala u red istaknutih hrvatskih pedagoga.

Aurelija Ivanković  (1922. – 1993.)

srednju školu završila je u Zagrebu 1941. godine.

Studijsku grupu fizički odgoj – biologija diplomirala je 1950. godine na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Od 1945. do 1950. godine radila je kao odgojiteljica u Dječjem domu u Zagrebu.

Od šk. god. 1949./50. započinje raditi u Školi za odgajatelje u Zagrebu. I kasnije u Pedagoškom obrazovnom centru Bogdan Ogrizović u Zagrebu od šk. god. 1976./77. do šk. god. 1982./83. kada odlazi u mirovinu.

U Školi za odgajatelje predavala je više predmeta: tjelesni odgoj i metodiku odgojnog rada 

Obnašala je dužnost glavne urednice biblioteke Pčelica koju je izdavao Glavni odbor Društava Naša djeca NR Hrvatske (1953.-1959.).

Za svoj rad Aurelija Ivanković primila je više nagrada i priznanja. Djelovanje Aurelije Ivanković registrirano je u Sportskom leksikonu (Zagreb 1984) i Hrvatskom biografskom leksikonu, svezak 6, (Zagreb 2005).

Vera Makjanić (1922. - 2003),

 - diplomirala je na Državnom konzervatoriju u Zagrebu 1946. godine.

Od 1947. do 1949. godine honorarno je radila u Školi za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske.

Početkom školske godine 1949./50. radni odnos zasnovala je kao profesorica Škole za odgajatelje u Zagrebu gdje je ostala do 1951. godine.

Predavala je glazbeno-metodičke predmete i vodila školski pjevački zbor.

1951. prešla je na Višu pedagošku školu u Zagrebu

akademske godine 1969./70., otvaranjem Katedre za predškolski odgoj, preuzima i izvođenje metodike muzičkog odgoja na studiju predškolskog odgoja.

Odjel pedagogijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

S tog radnog mjesta odlazi u mirovinu 1988. godine.

Za svoj stručni i znanstveni rad dobila je nagradu Ivan Filipović za unapređivanje rada u predškolskom odgoju 1989. godine. Svojim radom bitno je pridonijela razvoju metodike glazbenog odgoja i svrstala se među najistaknutije teoretičare i praktičare glazbenog odgoja djece predškolske dobi.

Ljerka Babić (1926. –2006.)

studij likovnog odgoja diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagreb a pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969. godine.

1948. - Škola za odgajatelje Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske.

1971. - Pedagoška akademija u Zagrebu - Katedra za predškolski odgoj.

U Školi za odgajatelje predavala je više predmeta: Crtanje, Ručni rad i Metodiku crtanja s praktičnim vježbama a kasnije Likovni odgoj i Metodiku likovnog odgoja s praktičnim vježbama

Dobitnica je nagrade Ivan Filipović za unapređivanje predškolskog odgoja.

Kao prva nastavnica metodike crtanja (likovnog odgoja predškolske djece) u Hrvatskoj znatno pridonijela likovno-metodičkom obrazovanju budućih odgajatelja predškolske djece i razvoju te pedagoške discipline. Svojim nastavnim radom, suradnjom s velikim brojem dječjih vrtića te objavljivanjem prvih radova vezanih za likovni odgoj predškolske djece znatno je pridonijela razvoju predškolskog odgoja.

Vlasta Pokrivka rođena je 1939. godine.

Školu za odgajatelje završila je u Zagrebu.

Studij predškolskog odgoja diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1971.

1959. zaposlila se u Dječjem oporavilištu Gornja Bistra

1960. - Dječji vrtić Marijan Čavić u Zagrebu

 Na njenu inicijativu izvršene su izmjene i dopune nastavnog plana i programa Škole za odgajatelje 1967. godine te je kao obvezan predmet uveden Dramski odgoj (nastavni program sama je izradila).

Godine 1969. zasnovala je radni odnos u Školi za odgajatelje u Zagrebu i na tom mjestu ostala je raditi do 1977. godine kada je formiran Pedagoški obrazovni centar Bogdan Ogrizović.

U Centru predaje Lutkarstvo u usmjerenju suradnici u predškolskom odgoju,

Honorarno je predavala Scenski izraz i lutkarstvo na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 

Svojim radom znatno je utjecala na razvoj predškolskog odgoja kao i obrazovanja odgajatelja predškolske djece u Hrvatskoj.

Ljiljana Goran rođena je 1942. godine.

Osnovnu školu, gimnaziju i srednju muzičku školu završila je u Bjelovaru.

Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu diplomirala je na Katedri za muziku 1967. godine.

Akademiju za glazbu u Ljubljani, Odjel za glazbenu pedagogiju diplomirala je 1972. godine.

Promovirana je zvanje mentora (1994.) i profesora – savjetnika (2003).

Do 1974. godine radila je Osnovnoj muzičkoj školi u Virovitici (1961.-1962.) i Srednjoj muzičkoj školi u Bjelovaru (1972.-1974.).

Godine 1974. zasnovala je radni odnos u Školi za odgajatelje u Zagrebu u kojoj radi do 1977. godine. Transformacijom Škole za odgajatelje u Pedagoški obrazovni centar Bogdan Ogrizović (šk. god. 1977./78.) nastavlja raditi u usmjerenju suradnik u predškolskom odgoju, a kasnije u odgajateljskom usmjerenju.

Raspuštanjem Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović nastavlja raditi u Gimnaziji Tituša Brezovačkog.

Honorarno je radila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Odjel pedagogijskih znanosti kao voditeljica vježbi iz Metodike nastave glazbene kulture na Odsjeku za razrednu nastavu (1989./90. i 1991./92.)

U Školi za odgajatelje i kasnije u Pedagoškom obrazovnom centru Bogdan Ogrizović predavala je predmete: Glazbeni odgoj, Sviranje, Metodika odgojno-obrazovnog rada.

Nakon prestanka izvođenja programa suradnika u predškolskom odgoju u odgojiteljskom usmjerenju predaje predmete Glazbena kultura i Sviranje.

Sudjelovala je u izradi nastavnih planova i programa glazbenog odgoja/glazbene kulture i metodike glazbenog odgoja za potrebe usmjerenja suradnika u predškolskom odgoju.

Uglazbila je više dječjih pjesama koje su uvrštene u različite metodičke priručnike i udžbenike glazbene kulture. Suautorica je zbirke pjesama i igara za djecu predškolske dobi Zapjevajmo složno svi (prvo izdanje 1987. godine, drugo 1989. godine) te izbora uspavanki i skladbi mirnog ugođaja Spavaj, spavaj, zlato moje (1991. godine). Skladbe iz knjige priredila je i za istoimenu audiokazetu (1992).

Recenzentica je metodičke monografije te udžbenika glazbene umjetnosti. Kao višegodišnja profesorica Škole za odgajatelje i kasnije Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović bitno pridonijela glazbeno-metodičkom obrazovanju odgajatelja predškolske djece.

Radeći kao profesorica metodike, voditeljica praktičnih metodičkih vježbi u dječjem vrtiću te suautorica metodičkih priručnika utjecala je na razvoj predškolskog odgoja te obrazovanja odgajatelja predškolske djece u Hrvatskoj.

Ljerka Marić rođena je 1942. godine.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je Teoretsko-pedagoški odjel i stakla titulu profesora glazbe.

Do 1975. godine predavala je glazbenu umjetnost u 14. gimnaziji (prirodoslovno-matematičkoj), a potom na 16. gimnaziji (jezičnoj) u Zagrebu.

Godine 1975. zasnovala je radni odnos u Školi za odgajatelje u Zagrebu u kojoj je radila do 1977. godine. Transformacijom Škole za odgajatelje u Pedagoški obrazovni centar Bogdan Ogrizović (šk. god. 1977./78.) nastavlja raditi u usmjerenju suradnik u predškolskom odgoju, a kasnije u odgajateljskom usmjerenju.

Raspuštanjem Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović nastavlja raditi u Gimnaziji Tituša Brezovačkog. U Školi za odgajatelje i kasnije u Pedagoškom obrazovnom centru Bogdan Ogrizović – usmjerenje suradnika u predškolskom odgoju predavala je predmete: Glazbeni odgoj, Sviranje, Metodika odgojno-obrazovnog rada.

u odgajateljskom usmjerenju Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogrizović predaje predmete Glazbena kultura i Sviranje.

Honorarno je radila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Odjel pedagogijskih znanosti kao voditeljica vježbi iz Metodike nastave glazbene kulture na Odsjeku za razrednu nastavu (1989./90.).

Na kraju profesionalne karijere, u Gimnaziji Tituša Brezovačkog predaje Glazbenu umjetnost.

Uglazbila je više dječjih pjesama koje su uvrštene u različite metodičke priručnike i udžbenike glazbene kulture.

Suautorica je zbirke pjesama i igara za djecu predškolske dobi Zapjevajmo složno svi (prvo izdanje 1987. godine, drugo 1989. godine) te izbora uspavanki i skladbi mirnog ugođaja Spavaj, spavaj, zlato moje (1991. godine). Skladbe iz knjige priredila je i za istoimenu audiokazetu (1992).

Kao višegodišnja profesorica Škole za odgajatelje i kasnije Pedagoškog obrazovnog centra Bogdan Ogizović bitno pridonijela glazbeno-metodičkom obrazovanju odgajatelja predškolske djece.

Radeći kao profesorica metodike, voditeljica praktičnih metodičkih vježbi u dječjem vrtiću te suautorica metodičkih priručnika za odgojitelje predškolske djece utjecala na razvoj predškolskog odgoja te obrazovanja odgajatelja predškolske djece u Hrvatskoj.

Mr. sc. Branimir Mendeš

Gospodin Branimir Mendeš je predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, na odjelu za pedagogiju i proučava je osnivanje i razvoj Škole za odgajatelje i cjelokupnog obrazovanja odgajatelja u Hrvatskoj. U nastavku se nalaze dijelovi njegovog rada kojeg možete u cijelosti dobiti kod gospodina B. Mendeša na bmendes@ffst.hr