Gimnazija Tituša Brezovačkog Zagreb

Prva gimnazijska generacija

Tituša Brezovačkog

1990./1991. – 1993./1994.

           Oduvijek sam znala što želim biti - profesorica engleskog i hrvatskog jezika. Zato mi nije bilo teško odabrati srednju školu. U to vrijeme (1990./1991.) u Zagrebu je postojao Pedagoški obrazovni centar Bogdana Ogrizovića u kojem se nastava održavala na tri lokacije- Klaićeva 1 (današnja V. gimnazija), Savska 77 (današnja XI. gimnazija) i Habdelićeva 1 (današnja Gimnazija Tituša Brezovačkog). S ponosom se sjećam da sam ja bila prva gimnazijska generacija nakon Šuvarove reforme školstva 1977. godine u kojoj su ukinute zagrebačke gimnazije. Iako to na samom početku nastavne godine nije bilo definirano u nazivu škole, program je bio gimnazijski pa je škola ubrzo dobila naziv VIII. gimnazija.

           Te “daleke” 1990. godine ukinuti su prijemni ispiti za srednje škole i uvjet upisa bili su relevantni predmeti iz sedmog i osmog razreda osnovne škole, kao i opći uspjeh na kraju nastavne godine. Bodovni prag za upis bio je 60 bodova. Zanimljivo je spomenuti da je moja gimnazija (tada još uvijek POC) provodila usmeni prijemni ispit-provjera sluha i govornih sposobnosti.

I danas vidim petnaestogodišnju djevojku koja (uz čuđenje i blagi smiješak profesorice glazbenog) pjeva pjesmu “Fly in the sky” zagrebačke rock grupe “Fantomi”. Naime, te sam godine bila zaljubljena u dečka koji je slušao upravo taj glazbeni sastav. Sluha sam imala dovoljno za prolazak na prijemnom, a čitanje je oduvijek bila moja velika ljubav, i tako sam te nastavne godine 1990./1991. upisala Pedagoški obazovni centar Bogdana Ogrizovića s gimnazijskim programom. Broj učenica u sljedeće 4 godine mijenjao se od 30-35 učenica u razredu.

I. B razred, školska godina 1990./1991

Razrednica: Jasna Pavković-Orešić (geografija).

Učionica nam se nalazila na drugom katu (u poprečnom razredu, s pogledom na unutrašnje dvorište). Meni je ta učionica oduvijek bila najdraža.

           Škola je zadržala svoje profesore i nastavila kvalitetan program obrazovanja, ali je već iste te godine uveden i gimnazijski program. Imali smo 13 obaveznih predmeta: hrvatski jezik i književnost, engleski jezik, latinski jezik, matematika, biologija, kemija, fizika, povijest, geografija, likovna kultura, glazbena kultura, tjelesna i zdravstvena kultura, informatika (nastava se te godine održavala u Klaićevoj 1). U listopadu 1990. godine cijela škola (s novoupisanim prvim razredima) išla je na izlet na Bled.

          Tradicija takvih izleta je prekinuta zbog rata i moja je generacija bila posljednja na takvoj vrsti izleta. Zanimljivo je spomenuti da su dečki u to vrijeme u našoj školi bili malobrojni. U mojoj generaciji moglo ih se nabrojati na prste jedne ruke. Nažalost, svi dečki su bili u E razredu (u suprotnom turnusu). Po užinu smo odlazili u vrijeme velikog odmora u trgovinu koja se nalazila na mjestu današnje galerije Lav.

II. B razred, školska godina 1991./1992.

Razrednica: Nada Čanić (biologija)

            Te prve, ratne godine, preselile smo u malenu učionicu u prizemlju, u sobu za budokai, koja se nalazila nasuprot dvorane za tjelesni. Zračne uzbune bile su svakodnevne i tada smo svi bili u istom turnusu. Svi smo se podjednako bojali, a zaklon smo nalazili u skloništu koji se nalazio u podrumu škole poznatog zagrebačkog disko-kluba Lapidarij. Svaki učenik škole morao je tada nositi iskaznicu sa svojim imenom i prezimenom za ulazak i izlazak iz škole. U to ratno vrijeme bila je velika fluktuacija učenika naše gimnazije. Djeca vojnih lica su odlazila, a dolazila djeca izbjeglica iz ratnog područja Slavonije, Banije i Dubrovnika. U drugom razredu škola dobiva novi naziv: Gimnazija Tituša Brezovačkog. Obavezni predmeti su: hrvatski jezik, engleski jezik, latinski jezik, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, psihologija, povijest, geografija, matematika, fizika, kemija, biologija, tjelesna i zdravstvena kultura. Izborni predmeti: scenska kultura i crtanje. I danas pamtim Vlastu Pokrivku-dugogodišnju profesoricu naše škole koja nam je s puno ljubavi prenosila znanja iz scenske kulture (lutkarstvo) i njezine originalne lutke napravljene od tikava. Profesorica Pokrivka napisala je priručnik za odgojitelje: Dijete i scenska lutka koji smo koristili u nastavi, i slikovnicu Igre s tikvama. TV-serija Tikvići postigla je svjetsku popularnost kao originalna hrvatska tvorevina.  Naša generacija s njom je naučila raditi lutke na kuhačama i lutke sjena.

III. B razred, školska godina 1992./1993.

Razrednica: Nada Čanić (biologija)

           U još uvijek teškom, ratnom vremenu, vraćamo se u staru učionicu na drugi kat (poprečni razred s pogledom na unutrašnje dvorište). U trećem razredu predmeti su sljedeći: hrvatski jezik, engleski jezik, njemački ili talijanski (obavezan drugi strani jezik), glazbena umjetnost, likovna umjetnost, psihologija, logika, sociologija, povijest, geografija, matematika, fizika, kemija, biologija, tjelesna i zdravstvena kultura. Izborni predmet bio je sviranje. Učenice su moge birati sljedeće instrumente: gitara, klavir ili harmonika. Ja sam odabrala gitaru, koju je predavao profesor Ante Grossi - odličan glazbenik koji danas pjeva i svira u grupi Positivo. Profesor Grossi nastupao je u mjuziklu Sarajevski krug i u zboru Hrvatskog narodnog kazališta kao prvi tenor. Ipak, ja sam najradije odlazila s prijateljicama iz razreda na njegove koncerte u poznate zagrebačke disko-klubove: Cab club u zagrebačkoj Ilici i Klub 88 u Maksimiru u kojima je profesor Grossi svirao.

IV. B razred, školska godina 1993./1994.

Razrednica: Nada Čanić (biologija)

Sad smo maturantice i zbog smanjenog broja učenica, selimo se u najmanju učionicu u školi (koja se nalazila na drugom katu, druga učionica od WC-a u lijevom hodniku). Pripremamo se za maturu i biramo buduća zanimanja. Ove školske godine imamo sljedeće predmete: hrvatski jezik, engleski jezik, njemački jezik, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, filozofija, povijest, geografija, matematika, fizika, kemija, biologija, politika i gospodarstvo, tjelesna i zdravstvena kultura. I ove sam godine odabrala izborni predmet-sviranje (gitara). Na kraju godine nastupa “stresno” razdoblje za sve maturante-priprema za maturu.

Hrvatski jezik je bio obavezan na maturi, zatim smo birali između matematike i engleskog jezika (ja sam odabrala engleski) i treći predmet je bio slobodan izbor (u mom slučaju-psihologija). Maturalni rad odabrala sam iz engleskog jezika kod profesorice Višnje Kabalin (The Beatles).

Nakon uspješno položene mature, maturantice (i malobrojni maturanti), proslavili su uspješan završetak srednjoškolskog obrazovanja u dvorani za glazbeni (tadašnja učionica na drugom katu s desne strane). Bilo je puno pjevanja, sviranja, recitiranja, zahvaljivanja profesorima i pokoja suza u očima. Došlo je vrijeme rastanka sa školom, prijateljima i profesorima. Popularnu “norijadu” provele smo uz pjesmu u centru grada i na Jarunu, noseći tunike boje breskve na tanke crne prugice i slamnate šešire. Na leđima je pisalo 4.B (zalijepljeno crnom trakom od izolirbanda).

                  Ponovno okupljanje djevojaka iz razreda (sada već žena), dogodilo se pet godina nakon mature, 1999. godine, a sljedeće, deset godina kasnije, 2009. godine.

Bilo je lijepo ponovno se okupiti i saznati da je većina djevojaka završila Učiteljski fakultet (predškolski odgoj), a ostatak čine: 5 pravnica, 5 profesorica, 1 inženjerka strojarstva, 3 ekonomistice, 1 magistra struke i 1 doktorica znanosti. Na kraju mogu zaključiti da nam je Gimnazija Tituša Brezovačkog dala solidno znanje i pripremila nas za uspješno kročenje u život.

                                                                                                                                                                           Gordana Makar, prof.