preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
ELEKTRONIČKA POŠTA NOVINARSKE GRUPE

Dragi učenici,

svoje novinarske radove, fotografije i ostale priloge koje biste željeli objaviti na ovoj stranici (a kasnije i u školskom listu) možete slati na adresu elektroničke pošte:

titusan.gtb@gmail.com

KAZALIŠTE: ILIJADA

 Ilijada

                                                                                                                                       

 Ovog listopada u zagrebačkom kazalištu Vidra počela se prikazivati Ilijada, redatelja Marija Kovača.

  Riječ je o kazališnom uprizorenju slavnog Homerova epa o propasti Troje. Želja redatelja bila je približiti djelo današnjim generacijama srednjoškolaca i pomoći im u razumijevanju istog.

Iako ep vrvi od mnoštva likova, kako Grka (Danajaca) tako i Trojanaca, u predstavi igraju samo tri glumca (Vilim Matula, Nikša Marinović i Mario Kovač). Scenografija i kostimografija su krajnje reducirani pa je stoga sva pozornost publike usmjerena na samu glumi i naravno, Homerove stihove.

Predstava zapravo donosi prikaz najznačajnijih pjevanja Ilijade, popraćenih šaljivim komentarima, aluzijama na današnje društvo i korisnim tumačenjima pojmova vezanih uz djelo (heksametar, homerovsko pitanje, itd.).

  Zaključno, preporučio bih predstavu srednjoškolcima (posebice prvim razredima), ali naravno i svima onima koji se žele podsjetiti zašto je Ilijada jedno od elementarnih djela na kojima počiva naša europska književnost.

Andrija Koštal, 4.d

SPORT: 22. ZAGREBAČKI MARATON

22. zagrebački maraton

                                                                    

   U nedjelju, 13. listopada ove godine održan je 22. zagrebački maraton, poznat još i kao Večernjakov maraton, najmasovnija utrka u Hrvatskoj. Najduža trkačka atletska disciplina u Zagrebu se trči od 1992. godine, a danas se osim glavne organiziraju i dvije sporedne utrke: polumaraton i građanska utrka (5 km).

Odaziv je svake godine sve veći, a u želji da potakne trkače na što bolje rezultate, gradonačelnik je ove godine, usprkos teškoj ekonomskoj krizi i velikom broju nezaposlenih, povećao nagradni fond za sve tri utrke.

Start maratona i polumaratona bio je u 10 sati, dok je utrka građana započela sedam minuta kasnije. Čast da hicem iz pištolja označi početak utrke dobila je najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković.

Nakon dva sata, devet minuta i dvije sekunde  te pretrčana 42.195 km u cilj je prvi stigao Kenijac Stanley Kiprop, samo dvije sekunde ispred sunarodnjaka Elisha Kiproticha. Nas je ipak više obradovala vijest da je Lisa Christina Stublić slavila u ženskoj konkurenciji polumaratonske utrke (1:17:42). Na utrci građana nastupilo je čak sedam tisuća ljudi, većinom Zagrepčana, što je pokazatelj da baš i nismo tako lijena nacija, već nam jednostavno nedostaje više ovakvih događanja u gradu. Iako ova utrka nema osobit natjecateljski karakter, treba ipak spomenuti da je pobjedu  (i 5000 kn) odnio mladi hrvatski atletičar Dino Bošnjak.

Meni je ovo bio drugi uzastopni nastup na građanskoj utrci, a ovogodišnji odličan rezultat (19:56) i osvojeno 34. mjesto dodatno su učvrstili moju odluku da na utrci nastupim i sljedeće godine.

Andrija Koštal, 4.d

                             

 

GLAZBA

      Verdijev Requiem u Lisinskom

     

        I to smo dočekali.

    U srijedu 22. svibnja u KD Vatroslava Lisinskog održan je pretposljednji koncert iz Majstorskog ciklusa HRT-a. 

    Prije svega, pohvale za odabir djela. Ove godine obilježavamo 200. godišnjicu rođenja jednog od najvećih opernih skladatelja Giuseppea Verdija pa ne treba čuditi što se baš njegovo djelo našlo na repertoaru. S druge strane, Messa da requiem (Misa za mrtve) zasigurno nije njegovo najpoznatije djelo. Ipak, Verdijev Requiem uz onaj Mozartov često ističu kao najreprezentativnije djelo takve vrste. Requiem je nastao u posljednjoj fazi Verdijeva stvaralaštva (između 1871. i 1887.) kada se talijanski skladatelj više posvetio doradi već postojećih partitura i nadziranju izvedbi vlastitih djela.

    Nadalje, treba svakako pohvaliti i odabir izvođača. Dobro nam poznati Simfonijski orkestar HRT-a ne treba posebno predstavljati. U ulozi solista nastupili su: Adela Golac – Rilović kao sopran, Martina Gojčeta – Silić u ulozi mezzosoprana, Tomislav Mužek kao tenor, a dionice basa pjevao je Luciano Batinić. Izvedbom djela dirigirao je legendarni Pavle Dešpalj. Za kraj, prije nego što se u potpunosti posvetimo samom koncertu, treba dodati da je u zboru HRT-a pjevala i naša učenica Nina Franulović.

    Prvi stavak Kyrie postupno nas uvodi u ovu svečanu misu. Melodija Kyrija spora je i nježna. U prvom stavku iznosi se  kajanje upućeno Bogu i moli za duše pokojnih. Na početku molitvu iznosi samo zbor, a zatim mu se pridružuju solisti, počevši od tenora. Glazbeni i emocionalno najsnažniji dio stavka predstavlja zajednička molitva zbora i solista uz pratnju orkestra. Završetak je klasično iznijansiran i popraćen laganim titranjem udaraljki.

    Samo nekoliko trenutaka poslije slijedi potpuna suprotnost u Sekvenci. Početni dio drugog stavka nosi naziv Dies irae (Dani gnjeva) i donosi najbržu, najsnažniju te vjerojatno najpoznatiju melodiju čitavog djela. Upravo strah, nemir i ustreptalost ljudske duše najbolje su dočarane emocije ove Verdijeve mise.

    Tuba mirum također predstavlja vrlo znamenit trenutak kada je skladatelj posegnuo za dodatnim dvjema trubama (one obično sviraju s balkona) naglašavajući pritom povezanost glazbe i teksta: „S trublje čudan zvuk rumori/u sva groblja budeć roni/i pred prijestol mrtve goni.“  Između stavaka Liber scriptus i Quid sum miser te Confutatis i Lacrymose ponovno se javlja tema Dies irae. Stoga možemo reći kako je u ovom stavku  usrdnoj ljudskoj molitvi suprotstavljen strah od Posljednjeg suda.

    U završnom dijelu stavka, Lacrymosi koju izvode solisti i zbor, treba posebno istaknuti završetak koji je jednostavno tako upečatljiv da ga se ne može opisati riječima. Izvođački je sastav Sekvence različit – ponekad uključuje samo zbor, ponekad samo soliste, a često oboje.

    Treći stavak Offertorio u znaku je solista. U njihovim ustrajnim molitvama prevladava briga za vjerne mrtve, a rezultat toga je ponovno nježan i umirujuć zvuk orkestra.

    Sanctus je osobito svečan stavak čija je glavna tema slavljenje Boga. Melodije su nešto razigranije i veselije. Važnu ulogu imaju puhači (fagot, truba, tuba, rog i dr.), a stavak je ujedno zanimljiv zbog korištenja dvostrukog zbora.

    Nakon njega slijede Agnus Dei i Lux aeterna u kojima naglašenu ulogu ima mezzosopran.

    Posljednji stavak nosi naziv Libera me. U njemu je ostvaren vrhunac dijaloga između solista (soprana) i zbora, a napetost je iskazana i u melodijama orkestra. Nakon početne molitve soprana slijedi odgovor zbora koji je   izražen u obliku sveprisutne teme Dies irae. Dijalog se nastavlja sve dok glas soprana i njegove molitve ne postignu najveću emocionalnu izražajnost. Tada slijedi posljednji odgovor zbora koji donosi konačnu utjehu i smirenje.  

    I dok posljednji stihovi soprana ispjevani u polušapatu postupno zamiru ostavljajući iza sebe potpunu tišinu, slušatelj u sebi stvara jedinstvenu sliku života poslije smrti.      

     

           Andrija Koštal, III.d

        

DRŽAVNO NATJECANJE IZ HRVATSKOGA JEZIKA 2013.

Školske godine 2012./13. na državnom smo natjecanju iz hrvatskoga jezika imali predstavnicu i predstavnika - Katarinu iz 1.c i Andriju iz 3.d razreda koji je i prošle godine sudjelovao na ovom natjecanju. S mentoricom prof. Martom Lukić-Prebeg bili su u Zadru, a o svemu čitajte u Andrijinom detaljnom i duhovitom izvješću.

 

                     Državno natjecanje iz hrvatskog jezika 2013.

         Nešto kasnije nego što smo navikli, u Zadru je od 6. do 8. svibnja održano 18. državno natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika. Gimnazija Tituša Brezovačkog i ove je godine imala svoje predstavnike na ovom cijenjenom natjecanju, Katarinu Belošević iz 1.c i moju malenkost. Neka nitko ne zamjeri, ali treba istaknuti da velike zasluge za naš plasman na državno natjecanje pripadaju našoj mentorici prof. Marti Lukić-Prebeg koja je ugradila mnogo svog truda i slobodnog vremena u naš uspjeh.

   6. svibnja u 10 sati s autobusne stanice pokraj Glavnog kolodvora krenula su dva autobusa. Nakon kratke i lagodne vožnje stigli smo u Zadar. Svi učenici i njihovi mentori dobili su sobe u hotelu Donat II, koji se nalazi unutar hotelskog kompleksa udaljenog 20 minuta vožnje od centra grada. Nasuprot ovog hotela u kojem smo bili smješteni nalazi se hotel Donat I u kojem su mnogi provodili svoje slobodno vrijeme, ispijajući kavu ili igrajući stolni tenis na terasi hotela. Tu se također nalazi vanjski bazen hotela, ali nitko se u njemu nije okupao za vrijeme našeg boravka u Zadru. To prvo poslijepodne moji prijatelji i ja proveli smo igrajući stolni tenis. Do 16 sati pristigli su svi natjecatelji i tada su nam podijeljene akreditacije. Uočljiv je bio djelomičan napredak u organizaciji natjecanja. To se prije svega očitovalo u bržoj podjeli akreditacija.

    Nakon večere (hrana u hotelu bila je dobra i raznovrsna) učenici i mentori okupili su se u konferencijskoj dvorani hotela Donat I kako bi prisustvovali službenom otvorenju natjecanja. Na otvorenju smo, kako i doliči jednom svečanom događanju, imali priliku čuti nekoliko dobro pripremljenih govora i pogledati zanimljivu predstavu koju su nam pripremili učenici ovogodišnje škole domaćina. Nakon otvaranja svi su se uputili u svoje sobe i time je završio prvi dan natjecanja.

    Sutradan nakon doručka u 9 sati ujutro ispred hotela se okupilo mnoštvo učenika osnovnih i srednjih škola te njihovi mentori. Možda pomalo podsjeća na prizor s prosvjeda, ali nije bilo tako. Svi se dostojanstveno uputiše prema Osnovnoj školi Šimuna Kozičića Benje gdje će se pisati test. Nakon dvadeset minuta šetnje samotnim ulicama Zadra stigosmo do škole. Radi se o ne odveć visokoj longitudinalnoj građevini ispred čijeg je ulaza zasađeno nekoliko agava.

    Na ulazu u školu susretljivi učenici odjeveni u narodne nošnje nudili su natjecatelje smokvama. Iza te prividne gostoljubivosti krila se možda namjera onesposobljavanja učenika za ostvarenje dobrih rezultata. Šalu na stranu.

    Ubrzo su nas sve uputili prema učionicama. Još jedna novost bilo je to da je učenicima dopušteno pisati njihovim vlastitim kemijskama što je mnogima olakšalo pisanje testa. Naime, poznato je da kemijske olovke koje se dobiju na ovakvim i sličnim događanjima imaju veću simboličnu nego upotrebnu vrijednost. Točno u 10 sati oglasilo se zvono za početak pisanja testova. Sve je prošlo bez incidenata, a u 11 i 30 školsko je zvono označilo kraj pisanja testova.

    O testu ne treba puno govoriti. Bio je na državnoj razini iako s nekim nelogičnostima u rješenjima što će se kasnije ispostaviti. Govorim, naravno, samo za test namijenjen trećim razredima.

    Kao što to uvijek biva, uzbuđenje nije jenjavalo ni nakon pisanja testova. Mentori i učenici upustili su se u one duge rasprave o zadacima koje ne donose ništa dobro osim potrošenog vremena i osjećaja nezadovoljstava zbog krivo riješenih zadataka. Ne želeći se zadržavati u takvoj sredini, Albert (učenik četvrtog razreda V. gimnazije u Zagrebu) i ja vratili smo se u hotel na stolni tenis. Nasreću, za vrijeme ručka nije se mnogo pričalo o testu.

    Vrijeme nas ni ove godine nije poslužilo. Baš zanimljivo. Dok smo pisali test, bilo je sunčano, a kad smo trebali krenuti u obilazak grada, eto ti kiše. Pljusak ipak nije dugo trajao tako da nam za vrijeme obilaska nisu trebali kišobrani.

    Prvo smo posjetili čuveni Muzej antičkog stakla. Riječ je o jedinstvenom muzeju u Hrvatskoj, ali i šire, u kojem se može vidjeti mnoštvo staklenih predmeta (različite namjene) iz doba antike pronađenih na tlu Hrvatske. Mi smo imali i tu čast vidjeti kako se to izrađuje staklo u tzv. tehnici slobodnog puhanja. Nastavili smo šetnju mokrim zadarskim ulicama. Vodič nas je proveo kroz staru gradsku jezgru pokazavši nam glavne znamenitosti kao što su gradska Vijećnica,  crkva sv. Donata i katedrala sv. Stošije. Zatim smo prošetali uz obalu gdje se danas nalaze najveće atrakcije za turiste: morske orgulje i Pozdrav Suncu. Za one koji ne znaju što je Pozdrav Suncu, radi se zapravo o solarnim kolektorima kružnog oblika ugrađenim u pločnik koji predstavljaju planete Sunčeva sustava. Nešto vrlo slično našim Zagrebačkim planetima, samo u dvije dimenzije. Morske orgulje nažalost nismo čuli zbog kvara. Barem se nadam da će to popraviti prije početka sezone. Vodič je imao u planu i posjet Narodnom muzeju, ali je on iz nekog razloga bio zatvoren. Okupljeni nisu mnogo žalili, već su se zahvalili vodiču i otišli svojim putem koji je u najvećem broju slučajeva vodio do obližnje slastičarnice. Ja sam odlučio iskoristiti slobodno vrijeme za obilazak crkve sv. Donata (ulaz se naplaćuje 20kn). Valja napomenuti da je od originalnog zdanja preostalo tek nešto više od konstrukcije. Usprkos tome, ova je građevina važan svjedok antičke i ranobizantske umjetnosti na našim prostorima. Samo stotinjak metara dalje nalazi se zadarska katedrala čiji temelji sežu u 9.st, a konačan izgled dobila je početkom 14.st. Njezinim pročeljem dominira gotička rozeta. Ako pak uđete u crkvu u vrijeme kad se u njoj ne održava misa, velika je vjerojatnost da će te u njoj sresti barem nekog turista.

    U 19 sati svi smo ponovno bili u autobusima spremni za povratak na mjesto zločina – u OŠ Šimuna Kozičića Benje. Ušao sam u školu u kojoj se već skupila većina učenika i mentora željno očekujući privremene rezultate testa. Nakon nekog vremena lutanja školskim predvorjem, pronašao sam traženi papir i ugledao svoju zaporku na devetom mjestu. Bio sam zadovoljan. Ostvario sam svoj cilj – biti među petnaest. Javio sam rezultat svojoj mentorici i dobio prve čestitke za plasman. Katarina i profesorica vratili su se u hotel, a ja sam požurio na žalbe. Mnogi učenici 3. razreda koji su ujutro pisali test ponovno su bili u učionici na prvom katu kako bi dobili uvid u svoj test. Dvije profesorice hrvatskog jezika i ujedno članice Državnog povjerenstva odgovarale su učenicima na njihova pitanja vezana uz test. Iako je planirano vrijeme za žalbe iznosilo pola sata, one su, zbog nekih prijepornih zadataka, potrajale skoro sat vremena. Konačan ishod zadovoljio je većinu učenika. Naime, zahvaljujući dobrim argumentima učenika, odlučeno je da će se uvažiti još neki odgovori.

    Večera je protekla u opuštenoj atmosferi. Završio je stresan dio natjecanja. Doduše nije ostalo ni previše vremena za odmor u Zadru. Moji prijatelji iz Zagreba i ja proveli smo posljednju večer u šetnji obalom. Naš prijatelj Albert odlučio je osvojeno treće mjesto proslaviti noćnim kupanjem. Sreli smo ga kad smo se vraćali u hotel.

     Jutro posljednjeg dana natjecanja bilo je začudo sunčano. Idealno vrijeme za jutarnje  kupanje prije povratka u Zagreb. Nažalost, bazen obližnjeg hotela, koji sam izvidio dan ranije, nije bio napunjen. Očito mi nije suđeno da se okupam prije kraja školske godine. Vratio sam se u hotel na doručak. Konačni rezultati bili su objavljeni. Osvojio sam 8., a Katarina 17. mjesto. Albert, koji je prije žalbi zauzimao treće mjesto, završio je na onom najnesretnijem četvrtom mjestu. Tako je to uvijek sa žalbama: dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

    Ostalo je još malo vremena za stolni tenis prije svečane dodjele nagrada najboljima i zatvaranja natjecanja. Tamo gdje je sve započelo, tamo je i završilo, odnosno u konferencijskoj dvorani hotela Donat II. Učenici osnovne škole domaćina izveli su za nas predstavu Carevo novo ruho s kojom su nastupili na ovogodišnjem Lidranu. Predstava je zaista bila odlična tako da smo se svi nasmijali do suza. Nakon toga još poneki manje smiješan govor te dodjela nagrada. Vjerojatno ne treba napominjati da su nagrade u skladu s natjecanjem, dakle rječnici, pravopisi i gramatike. Uostalom, za ljubitelja hrvatskog jezika i nema bolje nagrade. Svaki je sudionik natjecanja, naravno, dobio pohvalnicu.

   Oko 18 sati naš je autobus stigao u Zagreb. Oprostili smo se jedni s drugima i zakazali novi susret na natjecanju sljedeće godine.

 

Andrija Koštal, III.d

vijesti

Kviz maturanti protiv poznatih

U knjižari Profil Megastore u svrhu promicanja edukacije u sklopu Dana obrazovanja, snage su odmjerili maturant i slavni u kvizu znanja pod nazivom "Srednjoškolci protiv zvijezda".  

 

prof.Pervan upoznaje nas s pravilima kviza, a sve to pomno promatraju naše"zvijezde":

(s lijeva na desno): Filip Šovagović, Nevena Rendeli, Zoran Šprajc, Ivica Prtenjača, Zlata Mück, Marija Rebić, Sanja Doležal

 

Maturanti Gimnazije Tituša Brezovačkog (Ivona Jakopec, Ivona Zec, Andrea Knežević, Mia Poturica, Matea Večerić, Ivan Martinić, Maroje Cirković, Ivna Ištuk, Cvita Vulelija i Luka Žučko) žurno rješavaju dobiveni zadatak iz engleskog jezika.

 

 

Rezultat sve govori ! Uspješnost i vodstvo maturanata bio je jednostavno neuhvatljiv.

 

 

Radeći kao jedna ekipa, maturanti nisu imali poteškoća u pronalaženju odgovora.

 

 

Andrea Knežević, 4b

  :: opširnije :: 


objavio: Vesna Pribeg  datum: 9. 3. 2011. 09:34

Radionica iz latinskog


Kako smo i ove godine imali dane otvorene nastave, opet smo imali radionice, svaka sa svojom temom. Ja sam bila na latinskoj, pa da vam je pokušam dočarati.

S probama smo počeli dosta rano (ništa od „PARCE TEMPORI“), oko sredine veljače, ako me sjećanje ne vara. Na tim je probama bilo super; čitali smo dramski tekst na hrvatskom, engleskom i latinskom, odlučivali se za naglaske, izgovore… - lapsusi su se nizali. Sve je to bilo upakirano u puno smijeha i zabave. Razmjenjivali smo ideje ( Medus= Ivek, Graecia = Korčula), upoznavali se međusobno, razgovarali i naravno- glumili. Kad su došli dani otvorene nastave ( oh, tako iščekivani), ponovno smo se našli i uvježbali sve to zaozbiljno ( RES, NON VERBA!). Dan nam je prijedlog da sve to snimimo pa da se u petak i mi opustimo u publici, ( i gledamo to od tamo), a mi smo ga, naravno, prihvatili brzinom svjetlosti ( osim Agneze, naravno, ona je stara škola pa joj se ova LICENCIA POETICA nije svidjela kao nastup uživo, ali i ona je preživjela.) I tako smo, zamotani u plahte, s bijelim ružama, odglumili prvu scenu na latinskom ( ne iz prve, naravno, ipak je procifisci teška riječ). Odmah za tim išla je hrvatska verzija, koja je također briljirala Nakon i tog naklona, odglumili smo „LACONICA BREVITAS“ englesku scenu pa se svi zajedno naklonili ( sva sreća da profesorica može glasno pljeskati i sama, iza kamere). Lagano smo se razišli i susreli se ponovo na priredbi naših talentiranih kolega. Drugo jutro, umorni i usporeni, našli smo se ponovo. Sirota profesorica morala je ispunjavati papirologiju. Pogledali smo filmić na laptopu. A onda nam je rečeno da ipak moramo nastupiti zbog nedovoljno glasnih zvučnika. Tako smo došli na Mirandolininu generalnu probu. Ipak su zvučnici bili u redu pa smo zahvaljivali Jupiteru, Junoni, Marsu, Neptunu  i ostaloj ekipi. Pogledali smo Mirandolinu ( i dobili trbušnjake od smijeha), a prije nje odigrao je naš filmić. Smijeh je bio zarazan. I to je bilo to.

Usprkos Agnezinoj potrganoj ogrlici ( perle su se odlučile PODIJELITI I ZAVLADATI ) i poderanoj plahti Bauera ( čuj, nismo svi patriciji), uspjeli smo dočarati jučer, danas, možda sutra. Carpebamus dies.

 

 

                                                                               Lorena Petrac, 1.a

  :: opširnije :: 


objavio: Vesna Pribeg  datum: 30. 4. 2009.
 


NA DRŽAVNOM NATJECANJU

 

Državno natjecanje iz hrvatskoga jezika 2012. godine

 

            Kraj četvrtog mjeseca i početak petog u školskom su kalendaru rezervirani za razna državna natjecanja. Šestim plasmanom u Zagrebu izborio sam sudjelovanje na Državnom natjecanju u poznavanju hrvatskog jezika koje se održavalo u Poreču od 23. do 25. travnja.

Inače, ovo je drugi put zaredom da je naša gimnazija imala predstavnika na ovom važnom državnom natjecanju. Velike zasluge u tome ima moja mentorica prof. Marta Lukić.

         U devet sati učenici raznih zagrebačkih gimnazija i srednjih škola nestrpljivo su čekali dolazak dvaju autobusa koji su iz nekih razloga kasnili. Iz Zagreba smo krenuli u devet sati i četrdeset minuta. Uz  nekoliko kraćih zaustavljanja,  oko pola tri popodne stižemo u Poreč.

Otišao sam raspremiti svoje stvari u hotelsku sobu zajedno sa svojim cimerom iz II. gimnazije u Zagrebu. U 17.30 sati svi učenici ponovno se spuštaju u predvorje hotela kako bi dobili akreditacije. U 18 sati uslijedila je večera te nakon toga u 20 sati  svečano otvaranje XVII. državnog natjecanja iz hrvatskog jezika. Svečanost otvaranja umanjili  su tek pojedini organizacijski problemi (poput problema s akustikom), dok su izvedbe učenika Turističko hotelijerske škole Antona Štifanića iz Poreča bile za svaku pohvalu. Cimer i ja otišli smo na spavanje prije ponoći kako bismo se što bolje odmorili za sutrašnji test.

          Nakon doručka učenike su četiri autobusa dovezla do škole gdje se pisao test. Na hodnicima škole vladala je gužva i opći metež profesora i učenika. Nije se dalo disati te su svi nestrpljivo iščekivali početak natjecanja. Na svu sreću na ulazu u učionice nisu nas gnjavili identifikacijskim provjerama pa su se svi natjecatelji relativno brzo smjestili po učionicama. Sjeo sam u predzadnju klupu kako bih mogao neopazice prepisivati. Šalim se, naravno. Kako su u učionici bili samo učenici 2.r. i svi su imali iste testove, čudi me što nitko nije bio opomenut tijekom pisanja testa. Dakle, u deset sati smo započeli pisati test. Dodatnu težinu državnog natjecanja sudionici su osjetili ne samo po teškim pitanjima, već i po nekvalitetnim kemijskim olovkama kojima se morao pisati test. Stoga  su se nerijetko odgovori morali urezivati, a ne upisivati na za to predviđena mjesta. Nakon devedeset minuta učionice su ponovno bile prazne. Natjecatelji su nervozno hodali hodnicima pokušavajući se probiti do oglasnih ploča s rješenjima testova. Vani je počela padati kiša. U dvanaest sati ukrcali smo se u autobuse koji su nas odvezli natrag do hotela. Nakon ručka trebali smo ići u organizirani obilazak. Taj razgled je zbog lošeg vremena odgođen do 16 h i 20 min. Pregršt slobodnog vremena iskoristio sam za pisanje razglednica. Vrijeme se polako smirivalo dok kiša naposljetku nije prestala padati. Ostali su samo oblaci koji su zaklanjali sunčevu svjetlost. Autobusi su nas ponovno odvezli do škole otkuda smo pješice nastavili prema samoj jezgri grada. Obilazak centra bio je kratak i završio je za svega dvadesetak minuta. Do objave neslužbenih rezultata ostalo je još dosta vremena. Uputio sam se u šetnju obalom sa profesorom iz svoje osnovne škole i njegovom učenicom iz Klasične gimnazije u Zagrebu. Međuostalom, bili smo u Eufrazijevoj bazilici. Ostao sam zatečen ljepotom i jednostavnošću te ranokršćanske bazilike. Osim toga je i dobro uščuvana. Kad smo došli do škole, tamo je već bila većina natjecatelja. Ovog  puta svi su nestrpljivo čekali rezultate. Našao sam svoju zaporku na dvanaestom mjestu. Bio sam vrlo zadovoljan. Ušao sam s nekolicinom učenika pogledati svoj test. Uočio sam grešku u ispravljanju te uložio žalbu. Nakon kraćeg vijećanja ona je prihvaćena te sam tako u konačnici sa 78 od 100 bodova zauzeo 11. mjesto.

Po povratku u hotel već nas je čekala večera. Većina natjecatelja brzo je pojela svoju večeru kako bi u prizemlju hotela mogli gledati drugu utakmicu polufinalnog dvoboja između Chelsea i Barcelone. Nisam bio odviše zainteresiran za utakmicu i odgledao sam svega zadnjih deset minuta u kojima je Barcelona očajnički pokušavala zabiti gol koji bi ih odveo u finale. Nije uspjela, a učenici koji su navijali za Barcu pomalo razočarani otišli su na počinak u hotelske sobe. Tako je to, nema zabave i slavlja. Nakon natjecanja u sobe na spavanje.

          Sutradan nakon doručka imali smo sve vrijeme ovog svijeta. Trebalo je iskoristiti te posljednje sate u Poreču. Spakirao sam stvari u putnu torbu i otišao u opuštajuću šetnju plažom. Znao sam da nakon toga još skoro  dva mjeseca neću vidjeti more. U jedanaest sati započela je podjela priznanja, pohvalnica i zahvalnica u onoj istoj dvorani hotela u kojoj je natjecanje sve počelo. Svečana podjela priznanja bila je veoma uzvišenog tona. Bio je to kratak trenutak slave za one najuspješnije na ovom natjecanju. Za nas ostale ovo je bila pomalo dosadna procedura u trajanju od sat vremena. Sve to radi jedne pohvalnice. Doduše, ovdje se također pružila prilika za malo likovanja jer ni najbolji nisu dobili neke zavidne nagrade. Ovim primjerom još jednom se potvrđuje da učimo za sebe a ne za druge i njihove nagrade. Nakon te svečanosti i posljednjeg ručka u hotelu ispraznili smo hotelske sobe. Do odlaska iz Poreča trebalo je utopiti još nešto više od sat vremena. Uputio sam se u zaista u posljednju šetnju lagunom. U pola tri sva četiri autobusa napustila su hotelsko parkiralište.

Našim odlaskom Poreč nije ostao bez mladih i pametnih natjecatelja. Baš naprotiv. Sat vremena prije našeg odlaska u grad je stiglo nekoliko autobusa s najboljim mladim hrv. matematičarima. Završilo je jedno, ali počelo je drugo državno natjecanje, ono iz matematike koje se također odvijalo u Poreču. Neki učenici koji su  23. travnja došli u Poreč radi hrvatskog, sada su samo  produžili svoj boravak za tri dana kako bi sudjelovali i na ovom natjecanju. Mi koji smo ipak napustili simpatični istarski gradić oko šest sati vratili smo se u Zagreb.

 Bilo je to jedno veliko i lijepo iskustvo čija će vrijednost tek rasti iz godine u godinu.

                                                                                                                                                                                                                                                    Andrija Koštal, 2.d

Static HTML
KONCERT 2 CELLOS U ZAGREBU

 

Dovoljno je za početak samo reći da je to bio najbolji i najžešći rock koncert kojem sam ikad prisustvovao.

21. prosinca 2011. u KD Vatroslava Lisinskog uživao sam u nezaboravnom koncertu 2 Cellosa - Luke Šulića i Stjepana Hausera. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a čak su i na samom podiju bila postavljena sjedala, naravno za one s pozivnicom. Takve je sreće bio moj prijatelj Nikola Kudrna koji je na koncert došao sa svojom sestrom. Da nas je očekivao pravi spektakl, moglo se zaključiti i po bubnjevima postavljenima na pozornici. U 20h i 5 min na podij su izašli Stjepan i mlada pijanistica. Prvim dijelom koncerta dečki su vjerojatno htjeli razbiti mit o sebi da su violončelisti koji znaju svirati samo rock klasike poput Welcome to the Jungle i Smells Like Teen Spirit. Izveli su dvije klasične skladbe u kojima nam je Stjepan pokazao da se odlično nosi i s klasičnim djelima. Posebice zanimljivo bilo je slušati kako se odlično nadopunjuju električno violončelo i glasovir. On je otišao, a na pozornici ga je zamijenio Luka Šulić, koji je u pratnji glasovira također izveo dvije klasične skladbe. Ovog puta to su bile skladbe nešto nježnija karaktera. Te četiri skladbe ujedno su bile i pokazatelj njihovih osobnosti – Stjepan kao malo energičniji i strastveniji te Luka mrvicu smireniji i ozbiljniji (povučeniji). Nakon tog uvodnog programa započeo je pravi „show“.

 

          Svoj koncert Luka i Stjepan započeli su energičnom Welcome to the Jungle. Ono što posebice zadivljuje u toj, ali i ostalim skladbama,  jedinstvo je dva instrumenta koji se odlično nadopunjuju tvoreći skladnu cjelinu, ali istodobno mogu zvučati kao solisti. Na koncertu nam je naš najpopularniji duo predstavio novu obradu – Californication RHCP-a. Najnježnija skladba večeri bila je U2-ova With of Without You. S druge strane, glasnom dinamikom pozornost je plijenila energična izvedba grunge klasika Smells Like Teen Spirit. Dodatnu dinamičnost koncertu trudio se dati Stjepan koji je za vrijeme izvođenja nekih bržih dijelova pjesme ustajao, kao da time pokušava svoju energiju prenijeti na slušatelje. Publika je za vrijeme koncerta ipak djelovala disciplinirano (poštujući kodeks dvorane) pa su rijetki ustajali (među malobrojnima sam bio ja). Na repertoaru su se našle mnoge skladbe s albuma 2 Cellos, a osim već nabrojenih svirali su: Human nature, Viva la Vidu i naravno Smooth Criminal. Svojim izvedbama 2 Cellos su na određen način kročili i u sferu rock glazbe, pogotovo kad im se na pozornici pridružio bubnjar. S njim su izveli čak četiri pjesme. Prve dvije potpisuje ACDC: Highway to Hell i You Shook me all Night Long. No najbolja je ipak bila ponovna izvedba Smells Like Teen Spirit. Način na koji su odsvirali ovu potonju mislim da bi zadivio i Kurta Cobaina. Jednostavno su uspjeli publici prenijeti sve bitne značajke djela i to se osjetilo u sviranju. Ubrzo se ispostavilo da je to bila posljednja planirana izvedba. Dečki su se ipak još jednom vratili (bez bubnjara) i odsvirali nam još jednu mirniju. Bila je to Stingova Fields of Gold. To nije sve. Luka i Stjepan nakon koncerta još su punih sat vremena dijelili autograme pod blještavilom fotoaparata. Među sretnicima koji su dobili autogram  bio sam i ja.

            Zajednička karijera ovog sjajnog dvojca tek je počela, a samo se nadam da će zadržati ljubav prema domaćoj publici te nam pokloniti još mnogo koncerata.

 

Andrija Koštal, 2.d

PRVI BROJ TITUŠANA

Krajem prvog polugodišta dovršili smo 1. broj TITUŠANA, našeg školskog lista. List možete prelistati u knjižnici ili skinuti ovdje u pdf formatu.

 

Priloženi dokumenti:
TITUSAN br.1 2011..pdf

Novinarska grupa

Kviz maturanti protiv poznatih

U knjižari Profil Megastore u svrhu promicanja edukacije u sklopu Dana obrazovanja, snage su odmjerili maturant i slavni u kvizu znanja pod nazivom "Srednjoškolci protiv zvijezda".  

 

prof.Pervan upoznaje nas s pravilima kviza, a sve to pomno promatraju naše"zvijezde":

(s lijeva na desno): Filip Šovagović, Nevena Rendeli, Zoran Šprajc, Ivica Prtenjača, Zlata Mück, Marija Rebić, Sanja Doležal

 

Maturanti Gimnazije Tituša Brezovačkog (Ivona Jakopec, Ivona Zec, Andrea Knežević, Mia Poturica, Matea Večerić, Ivan Martinić, Maroje Cirković, Ivna Ištuk, Cvita Vulelija i Luka Žučko) žurno rješavaju dobiveni zadatak iz engleskog jezika.

 

 

Rezultat sve govori ! Uspješnost i vodstvo maturanata bio je jednostavno neuhvatljiv.

 

 

Radeći kao jedna ekipa, maturanti nisu imali poteškoća u pronalaženju odgovora.

 

 

Andrea Knežević, 4b

  :: opširnije :: 


objavio: Vesna Pribeg  datum: 9. 3. 2011. 09:34

Radionica iz latinskog


Kako smo i ove godine imali dane otvorene nastave, opet smo imali radionice, svaka sa svojom temom. Ja sam bila na latinskoj, pa da vam je pokušam dočarati.

S probama smo počeli dosta rano (ništa od „PARCE TEMPORI“), oko sredine veljače, ako me sjećanje ne vara. Na tim je probama bilo super; čitali smo dramski tekst na hrvatskom, engleskom i latinskom, odlučivali se za naglaske, izgovore… - lapsusi su se nizali. Sve je to bilo upakirano u puno smijeha i zabave. Razmjenjivali smo ideje ( Medus= Ivek, Graecia = Korčula), upoznavali se međusobno, razgovarali i naravno- glumili. Kad su došli dani otvorene nastave ( oh, tako iščekivani), ponovno smo se našli i uvježbali sve to zaozbiljno ( RES, NON VERBA!). Dan nam je prijedlog da sve to snimimo pa da se u petak i mi opustimo u publici, ( i gledamo to od tamo), a mi smo ga, naravno, prihvatili brzinom svjetlosti ( osim Agneze, naravno, ona je stara škola pa joj se ova LICENCIA POETICA nije svidjela kao nastup uživo, ali i ona je preživjela.) I tako smo, zamotani u plahte, s bijelim ružama, odglumili prvu scenu na latinskom ( ne iz prve, naravno, ipak je procifisci teška riječ). Odmah za tim išla je hrvatska verzija, koja je također briljirala Nakon i tog naklona, odglumili smo „LACONICA BREVITAS“ englesku scenu pa se svi zajedno naklonili ( sva sreća da profesorica može glasno pljeskati i sama, iza kamere). Lagano smo se razišli i susreli se ponovo na priredbi naših talentiranih kolega. Drugo jutro, umorni i usporeni, našli smo se ponovo. Sirota profesorica morala je ispunjavati papirologiju. Pogledali smo filmić na laptopu. A onda nam je rečeno da ipak moramo nastupiti zbog nedovoljno glasnih zvučnika. Tako smo došli na Mirandolininu generalnu probu. Ipak su zvučnici bili u redu pa smo zahvaljivali Jupiteru, Junoni, Marsu, Neptunu  i ostaloj ekipi. Pogledali smo Mirandolinu ( i dobili trbušnjake od smijeha), a prije nje odigrao je naš filmić. Smijeh je bio zarazan. I to je bilo to.

Usprkos Agnezinoj potrganoj ogrlici ( perle su se odlučile PODIJELITI I ZAVLADATI ) i poderanoj plahti Bauera ( čuj, nismo svi patriciji), uspjeli smo dočarati jučer, danas, možda sutra. Carpebamus dies.

 

 

                                                                               Lorena Petrac, 1.a

  :: opširnije :: 


objavio: Vesna Pribeg  datum: 30. 4. 2009.
 


Novinarska grupa

Poštovani,

drago mi je da ste posjetili stranicu novinarske grupe Gimnazije Tituša Brezovačkog.

U prilozima možete skinuti članke koji vas zanimaju.

 

 

Maškare u Gimnaziji Tituša Brezovačkog

 

 

24. veljače 2009. u našoj školi obilježene su maškare. I još jednom su učenici pokazali svoju kreativnost i maštovitost. Moglo se tu naći svega, od vila preko različitih životnja do aktualnih Gotovčevih.

 

 U 3.a mogli ste naići na klauna, repericu, vilu, čak dva zeca, časnu sestru te na nešto što bi se moglo nazvati razrednom ludom. Ova posljednja bila je jako dobro raspoložena pa je cijelom razredu otpjevala jednu svoju pjesmu na engleskom, što je, naravno, izazvalo nekontrolirani smijeh, a čak i poneku suzu.

 Toga dana školom su šetale policajke, Nives i don Kaćunko, kauboji, a bilo je i učenika koji su pokazali da jedva čekaju ljeto pa su po školi hodali u japankama i s ručnicima preko ramena.

Ni profesori, iako rijetki, nisu ostali imuni na maškare. Profesor Kuzmičić vratio se u lude 70-e, profesorica Igaly bila je klaun, a profesorica Miljak imala je krinku, tek da se stopi s okolinom.

Kad se sve zbroji i oduzme, maškare su bile vrlo uspješne i sigurna sam u njihov budući uspjeh. Jedino za čime su toga dana mnoge maškare požalile bio je onaj dobar stari običaj da su zamaskirani učenici oslobođeni odgovaranja. Tako su maškare vraćene u realnost i škola je vraćena u prijašnje stanje, barem do sljedeće prilike.

 

 

 

                                                                      Ivana Lovrečić, 3.a

 

 

 

 



 Bec.doc
 GLAGOLJICA[1].doc
 GTB trgovina ljudima - predavanje u školi.pps
 losa glazba.doc
 novinarska jana tanodi.doc
 novinarska natko zrncic dim.doc
 Sonja Kovacic Gavella.doc
 Teatralie novine.doc

Korisni linkovi
Lista linkova je prazna

Tražilica



Kalendar
« Kolovoz 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Oglasna ploča

Arhiva dokumenata

Anketa
Koji dan u tjednu najviše volite?












preskoči na navigaciju