Gimnazija Tituša Brezovačkog Zagreb

Postoje čestice koje žive toliko kratko da ih je u fizičkim eksperimentima nemoguće izravno detektirati. Takve čestice nazivamo rezonancijama. Neke od njih građene su od manjih čestica, poput delta-rezonancije, prvog pobuđenog stanja protona, dok su druge elementarne, poput Z-bozona ili pak Higgsovog bozona. Određivanje svojstava tih rezonancija iz eksperimenata iznimno je važno jer su njihova svojstva povezana s fundamentalnim teorijama koje opisuju stvarnost. Tako nam mase delta-rezonancija zapravo daju energije pobuđenih stanja protona, kao što nam atomski spektri daju energije pobuđenih stanja atoma.

Fundamentalne teorije ne možemo uvijek primijeniti na energijama na kojima se pojavljuju rezonancije pa se u takvim slučajevima pri određivanju njihovih svojstava koristimo nekim temeljnim načelima. Zbog tih načela fizički objekti koji opisuju nastanak, ponašanje i nestanak rezonancija dobivaju dobro definirana matematička svojstva, poput unitarnosti ili analitičnosti. Dosljedna primjena tih matematičkih svojstava otvara nam prozor u skriveni svijet kompleksnih funkcija i njihovih raznih singulariteta. Rezonancije u tom svijetu prepoznajemo upravo kao beskonačnosti. Gdje se nalaze te beskonačnosti, kako ih prikazujemo, što dobijemo kad neke beskonačnosti pomnožimo s nulom te postoje li neki još strašniji singulariteti: o svemu tome bit će riječi na ovom predavanju.