Gimnazija Tituša Brezovačkog Zagreb

Nešto kasnije nego što smo navikli, u Zadru je od 6. do 8. svibnja održano 18. državno natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika. Gimnazija Tituša Brezovačkog i ove je godine imala svoje predstavnike na ovom cijenjenom natjecanju, Katarinu Belošević iz 1.c i moju malenkost. Neka nitko ne zamjeri, ali treba istaknuti da velike zasluge za naš plasman na državno natjecanje pripadaju našoj mentorici prof. Marti Lukić-Prebeg koja je ugradila mnogo svog truda i slobodnog vremena u naš uspjeh.

6. svibnja u 10 sati s autobusne stanice pokraj Glavnog kolodvora krenula su dva autobusa. Nakon kratke i lagodne vožnje stigli smo u Zadar. Svi učenici i njihovi mentori dobili su sobe u hotelu Donat II, koji se nalazi unutar hotelskog kompleksa udaljenog 20 minuta vožnje od centra grada. Nasuprot ovom hotelu u kojem smo bili smješteni nalazi se hotel Donat I u kojem su mnogi provodili svoje slobodno vrijeme, ispijajući kavu ili igrajući stolni tenis na terasi hotela. Tu se također nalazi vanjski bazen hotela, ali nitko se u njemu nije okupao za vrijeme našeg boravka u Zadru. To prvo poslijepodne moji prijatelji i ja proveli smo igrajući stolni tenis. Do 16 sati pristigli su svi natjecatelji i tada su nam podijeljene akreditacije. Uočljiv je bio djelomičan napredak u organizaciji natjecanja. To se prije svega očitovalo u bržoj podjeli akreditacija.

Nakon večere (hrana u hotelu bila je dobra i raznovrsna) učenici i mentori okupili su se u konferencijskoj dvorani hotela Donat I kako bi prisustvovali službenom otvorenju natjecanja. Na otvorenju smo, kako i doliči jednom svečanom događanju, imali priliku čuti nekoliko dobro pripremljenih govora i pogledati zanimljivu predstavu koju su nam pripremili učenici ovogodišnje škole domaćina. Nakon otvaranja svi su se uputili u svoje sobe i time je završio prvi dan natjecanja.

Sutradan nakon doručka u 9 sati ujutro ispred hotela okupilo se mnoštvo učenika osnovnih i srednjih škola te njihovi mentori. Možda pomalo podsjeća na prizor s prosvjeda, ali nije bilo tako. Svi se dostojanstveno uputiše prema Osnovnoj školi Šimuna Kozičića Benje gdje će se pisati test. Nakon dvadeset minuta šetnje samotnim ulicama Zadra stigosmo do škole. Radi se o ne odveć visokoj longitudinalnoj građevini ispred čijeg je ulaza zasađeno nekoliko agava.

Na ulazu u školu susretljivi učenici odjeveni u narodne nošnje nudili su natjecatelje smokvama. Iza te prividne gostoljubivosti krila se možda namjera onesposobljavanja učenika za ostvarenje dobrih rezultata. Šalu na stranu.

Ubrzo su nas sve uputili prema učionicama. Još jedna novost bilo je to da je učenicima dopušteno pisati njihovim vlastitim kemijskama što je mnogima olakšalo pisanje testa. Naime, poznato je da kemijske olovke koje se dobiju na ovakvim i sličnim događanjima imaju veću simboličnu nego upotrebnu vrijednost. Točno u 10 sati oglasilo se zvono za početak pisanja testova. Sve je prošlo bez incidenata, a u 11 i 30 školsko je zvono označilo kraj pisanja testova.

O testu ne treba mnogo govoriti. Bio je na državnoj razini, iako s nekim nelogičnostima u rješenjima, što će se kasnije ispostaviti. Govorim, naravno, samo za test namijenjen trećim razredima.

Kao što to uvijek biva, uzbuđenje nije jenjavalo ni nakon pisanja testova. Mentori i učenici upustili su se u one duge rasprave o zadacima koje ne donose ništa dobro osim potrošenog vremena i osjećaja nezadovoljstava zbog krivo riješenih zadataka. Ne želeći se zadržavati u takvoj sredini, Albert (učenik četvrtog razreda V. gimnazije u Zagrebu) i ja vratili smo se u hotel na stolni tenis. Nasreću, za vrijeme ručka nije se mnogo pričalo o testu.

Vrijeme nas ni ove godine nije poslužilo. Baš zanimljivo. Dok smo pisali test, bilo je sunčano, a kad smo trebali krenuti u obilazak grada, eto ti kiše. Pljusak ipak nije dugo trajao tako da nam za vrijeme obilaska nisu trebali kišobrani.

Prvo smo posjetili poznati Muzej antičkog stakla. Riječ je o jedinstvenom muzeju u Hrvatskoj, ali i šire, u kojem se može vidjeti mnoštvo staklenih predmeta (različite namjene) iz doba antike pronađenih na tlu Hrvatske. Mi smo imali i tu čast vidjeti kako se to izrađuje staklo u tzv. tehnici slobodnog puhanja. Nastavili smo šetnju mokrim zadarskim ulicama. Vodič nas je proveo kroz staru gradsku jezgru pokazavši nam glavne znamenitosti kao što su gradska Vijećnica,  Crkva sv. Donata i katedrala sv. Stošije. Zatim smo prošetali uz obalu gdje se danas nalaze najveće atrakcije za turiste: morske orgulje i Pozdrav Suncu. Za one koji ne znaju što je Pozdrav Suncu, radi se zapravo o solarnim kolektorima kružnog oblika ugrađenim u pločnik koji predstavljaju planete Sunčeva sustava. Nešto vrlo slično našim Zagrebačkim planetima, samo u dvije dimenzije. Morske orgulje nažalost nismo čuli zbog kvara. Barem se nadam da će to popraviti prije početka sezone. Vodič je imao u planu i posjet Narodnom muzeju, ali on je iz nekog razloga bio zatvoren. Okupljeni nisu mnogo žalili, već su zahvalili vodiču i otišli svojim putem koji je u najvećem broju slučajeva vodio do obližnje slastičarnice. Ja sam odlučio iskoristiti slobodno vrijeme za obilazak Crkve sv. Donata (ulazak se naplaćuje 20 kuna). Valja napomenuti da je od originalnog zdanja preostalo tek nešto više od konstrukcije. Usprkos tome, ova je građevina važan svjedok antičke i ranobizantske umjetnosti na našim prostorima. Samo stotinjak metara dalje nalazi se zadarska katedrala čiji temelji sežu u 9. st., a konačan izgled dobila je početkom 14. st. Njezinim pročeljem dominira gotička rozeta. Ako, pak, uđete u crkvu u vrijeme kad se u njoj ne održava misa, velika je vjerojatnost da ćete u njoj sresti barem nekog turista.

U 19 sati svi smo ponovno bili u autobusima spremni za povratak na mjesto zločina – u OŠ Šimuna Kozičića Benje. Ušao sam u školu u kojoj se već okupila većina učenika i mentora željno očekujući privremene rezultate testa. Nakon nekog vremena lutanja školskim predvorjem, pronašao sam traženi papir i ugledao svoju zaporku na devetom mjestu. Bio sam zadovoljan. Ostvario sam svoj cilj – biti među prvih petnaest. Javio sam rezultat svojoj mentorici i dobio prve čestitke za plasman. Katarina i profesorica vratile su se u hotel, a ja sam požurio na žalbe. Mnogi učenici 3. r. koji su ujutro pisali test ponovno su bili u učionici na prvom katu kako bi dobili uvid u svoj test. Dvije profesorice hrvatskog jezika i ujedno članice Državnog povjerenstva odgovarale su učenicima na njihova pitanja u vezi testa. Iako je planirano vrijeme za žalbe iznosilo pola sata, one su, zbog nekih prijepornih zadataka, potrajale gotovo sat vremena. Konačan ishod zadovoljio je većinu učenika. Naime, zahvaljujući dobrim argumentima od strane učenika, odlučeno je da će se uvažiti još neki odgovori.

Večera je protekla u opuštenoj atmosferi. Završio je stresan dio natjecanja. Doduše nije ostalo ni previše vremena za odmor u Zadru. Moji prijatelji iz Zagreba i ja proveli smo posljednju večer u šetnji obalom. Naš prijatelj Albert odlučio je osvojeno treće mjesto proslaviti noćnim kupanjem. Sreli smo ga kad smo se vraćali u hotel.

Jutro posljednjeg dana natjecanja bilo je začudo sunčano. Idealno vrijeme za jutarnje  kupanje prije povratka u Zagreb. Nažalost, bazen obližnjeg hotela, koji sam izvidio dan ranije, nije bio napunjen. Očito mi nije bilo suđeno okupati se prije kraja školske godine. Vratio sam se u hotel na doručak. Konačni rezultati bili su objavljeni. Osvojio sam 8., a Katarina 17. mjesto. Albert, koji je prije žalbi zauzimao treće mjesto, završio je na onom najnesretnijem četvrtom mjestu. Tako je to uvijek sa žalbama: dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

Ostalo je još malo vremena za stolni tenis prije svečane dodjele nagrada najboljima i zatvaranja natjecanja. Tamo gdje je sve započelo, tamo je i završilo, odnosno u konferencijskoj dvorani hotela Donat II. Učenici osnovne škole domaćina izveli su za nas predstavu Carevo novo ruho s kojom su nastupili na ovogodišnjem Lidranu. Predstava je zaista bila odlična tako da smo se svi nasmijali do suza. Nakon toga još poneki manje smiješan govor te dodjela nagrada. Vjerojatno ne treba napominjati da su nagrade u skladu s natjecanjem, dakle rječnici, pravopisi i gramatike. Uostalom, za ljubitelja hrvatskog jezika i nema bolje nagrade. Svaki je sudionik natjecanja, naravno, dobio pohvalnicu.

Oko 18 sati naš je autobus stigao u Zagreb. Oprostili smo se jedni s drugima i zakazali novi susret na natjecanju sljedeće godine.

Andrija Koštal, III.d