Često se popularno i netočno govori kako Arrowljev teorem dokazuje da su demokratski

 zbori nemogući, no to je točno jedino ako smatramo:

(1) da se individualne preferencije mogu iskazivati samo ordinalno, a ne i kardinalno;

(2) da rangiranje opcije A i B ovisi samo o tome kako glasači rangiraju te dvije opcije, a ne i o tome kako rangiraju preostale opcije.

Prvi stav proizlazi iz teškoća koje su začetnici teorije odlučivanja imali s uspoređivanjem

kardinalno izraženih preferencija različitih osoba. Arrow je zato a priori odbacio kardinalno

iskazivanje preferencija. Doista neobično, s obzirom na to da je von Neumann godinama prije Arrowljevog rezultata pokazao kako se bodovne preferencije različitih osoba mogu

uspoređivati, u Theory of Games and Economic Behavior, 1944. godine.

U predavanju će biti objašnjeno zašto je i drugi stav neprihvatljiv i što zapravo dokazuje Arrowljev teorem.